
Koliko dana godišnjeg odmora po zakonu pripada zaposlenom u Srbiji? Prema Zakonu o radu, svaki zaposleni ima pravo na najmanje 20 radnih dana godišnjeg odmora u kalendarskoj godini. Taj minimum se uvećava po kriterijumima iz opšteg akta i ugovora o radu, pa stvarni broj dana zavisi od firme, radnog staža, uslova rada i drugih faktora. U nastavku objašnjavamo kako se broj dana utvrđuje, šta se ne računa u odmor i kako izgleda obračun u praksi.
Zakonski minimum: 20 radnih dana
Član 68 Zakona o radu propisuje da zaposleni ima pravo na godišnji odmor u svakoj kalendarskoj godini, u trajanju utvrđenom opštim aktom i ugovorom o radu, a najmanje 20 radnih dana. Ovo je donja granica ispod koje poslodavac ne sme da ide, bez obzira na veličinu firme ili vrstu posla.
Važno je razumeti dve stvari:
- Reč je o radnim danima, ne kalendarskim. Pri utvrđivanju dužine odmora radna nedelja se računa kao pet radnih dana, pa 20 dana odgovara približno četiri radne nedelje.
- Minimum nije isto što i pravo konkretnog zaposlenog. Većina zaposlenih ima više od 20 dana, jer se zakonskom minimumu dodaju dani po kriterijumima koje propisuje poslodavac.
Ako vam treba širi pregled pravila, pogledajte i naš vodič Godišnji odmor zakon o radu: pravila koja morate znati.
Kriterijumi za uvećanje broja dana
Zakon navodi da se dužina godišnjeg odmora utvrđuje tako što se zakonski minimum uvećava po osnovu:
- doprinosa na radu,
- uslova rada,
- radnog iskustva (staža),
- stručne spreme,
- drugih kriterijuma utvrđenih opštim aktom ili ugovorom o radu.
Zakon ne propisuje koliko dana donosi koji kriterijum. To uređuje poslodavac u pravilniku o radu, kolektivnom ugovoru ili ugovoru o radu. Zato dva zaposlena sa istim stažom u dve različite firme mogu imati različit broj dana, i oba obračuna mogu biti potpuno zakonita.
Primer pravila u opštem aktu
Ilustracije radi, pravilnik jedne firme može predvideti ovakva uvećanja (brojevi su primer, ne zakonska obaveza):
| Kriterijum | Uvećanje (primer iz pravilnika) |
|---|---|
| Radni staž od 5 do 10 godina | +1 dan |
| Radni staž preko 10 godina | +2 dana |
| Visoka stručna sprema | +1 dan |
| Rad u otežanim uslovima | +2 dana |
| Roditelj deteta mlađeg od 7 godina | +1 dan |
Zaposleni sa 12 godina staža i visokom stručnom spremom bi po ovom pravilniku imao 20 + 2 + 1 = 23 radna dana. Ključno je da kriterijumi budu jasno zapisani i da se primenjuju jednako na sve zaposlene.
Šta se ne računa u dane godišnjeg odmora
Pri brojanju iskorišćenih dana odmora ne uračunavaju se:
- državni praznici koji su neradni dani,
- odsustvo s rada uz naknadu zarade (na primer plaćeno odsustvo),
- privremena sprečenost za rad (bolovanje) utvrđena od strane nadležnog zdravstvenog organa.
Praktično, ako zaposleni koristi odmor od ponedeljka do petka, a u sredu je državni praznik, iskorišćena su četiri dana, ne pet. Isto važi ako se tokom odmora razboli: dani bolovanja se ne troše iz salda odmora.
Ovo je najčešće mesto gde nastaju greške u Excel tabelama, jer se praznici i bolovanje ručno oduzimaju. Alter Logic HR automatski isključuje vikende i državne praznike iz obračuna, pa saldo dana uvek odgovara stvarnom stanju.
Novozaposleni i srazmerni deo odmora
Broj dana zavisi i od toga koliko dugo je zaposleni radio u toku godine.
- Zaposleni koji prvi put zasniva radni odnos ili ima prekid radnog odnosa duži od 30 radnih dana stiče pravo da koristi godišnji odmor posle mesec dana neprekidnog rada kod poslodavca.
- Zaposleni koji u kalendarskoj godini nije stekao pravo na pun godišnji odmor (na primer počeo je da radi u toku godine) ima pravo na srazmerni deo: po jednu dvanaestinu punog godišnjeg odmora za svaki mesec rada.
Primer obračuna srazmernog dela
Zaposlena je počela da radi 1. jula, a po pravilniku firme ima pravo na 22 dana godišnje. Do kraja godine radiće šest meseci:
22 / 12 × 6 = 11 dana
Kada se dobije decimalni broj, firme ga najčešće zaokružuju u korist zaposlenog. Pravilo zaokruživanja je dobro jasno zapisati u opštem aktu, kako ne bi bilo nesporazuma.
Da li poslodavac može da odobri manje od 20 dana?
Ne može. Zakonski minimum važi za svakog zaposlenog koji je stekao pravo na pun godišnji odmor, a odredba ugovora ili pravilnika koja predviđa manje dana nema pravno dejstvo. Zakon takođe ne dozvoljava da se zaposleni odrekne prava na godišnji odmor, niti da mu se to pravo uskrati.
Ono što poslodavac može da odredi jeste vreme korišćenja. O tome kada će zaposleni koristiti odmor odlučuje poslodavac, uz prethodnu konsultaciju zaposlenog, vodeći računa o potrebama posla. U praksi to znači da HR pravi plan odmora na nivou firme, a zahtevi zaposlenih se usklađuju sa tim planom. Kako se taj plan pravi bez preklapanja u timu, opisujemo u tekstu Plan godišnjih odmora: kako HR da isplanira leto tima.
Korišćenje odmora u delovima i prenos dana
Broj dana je samo pola priče: važno je i kada se koriste. Zakon dozvoljava da se godišnji odmor koristi u delovima, uz pravilo da prvi deo traje najmanje dve radne nedelje neprekidno i da se iskoristi u toku kalendarske godine. Ostatak se može iskoristiti najkasnije do 30. juna naredne godine.
To znači da preneti dani nisu „zauvek sačuvani“. HR treba da prati koliko je dana preneto i da podseti zaposlene na rok. Detaljnije o tome pišemo u članku Prenos godišnjeg odmora u narednu godinu: rokovi i pravila.
Poslodavac je dužan da zaposlenom dostavi rešenje o korišćenju godišnjeg odmora, u kome se navodi i broj dana. Šablon i uputstvo možete naći u tekstu Rešenje o godišnjem odmoru obrazac.
Najčešće greške u obračunu dana
U praksi malih i srednjih firmi najčešće se ponavljaju iste greške:
- Brojanje kalendarskih umesto radnih dana, pa zaposlenom „nestanu“ subote i nedelje iz salda.
- Zaboravljeni praznici koji padaju u periodu odmora.
- Bolovanje tokom odmora koje se ne vrati u saldo.
- Nejasni kriterijumi u pravilniku, pa se uvećanja primenjuju različito od slučaja do slučaja.
- Preneti dani bez evidencije roka, pa se posle 30. juna ne zna šta je izgubljeno, a šta ne.
Svaka od ovih grešaka može da se pojavi pri kontroli inspekcije rada ili u sporu sa zaposlenim. Zato je dobra praksa da se saldo vodi na jednom mestu, sa istorijom svakog zahteva i rešenja.
Kako da broj dana bude uvek tačan
Ako odmore danas vodite u tabeli, nekoliko koraka mnogo pomaže:
- Zapišite sve kriterijume za uvećanje u pravilnik i primenjujte ih na početku godine.
- Za svakog zaposlenog vodite tri broja: pravo za tekuću godinu, preneti dani i iskorišćeni dani.
- Kalendar državnih praznika unesite unapred za celu godinu.
- Svaki zahtev za odmor vežite za rešenje i datum dostave.
Alter Logic HR ovaj posao radi umesto vas: zaposleni podnose elektronske zahteve, rukovodilac ih odobrava jednim klikom, a sistem vodi saldo uključujući prenete dane iz prethodne godine. Za specifične situacije, poput spornog obračuna po kolektivnom ugovoru, preporučujemo da se posavetujete sa stručnjakom za radno pravo. Zvaničan tekst zakona možete pročitati na portalu Paragraf – Zakon o radu.
Sledeći korak
Ako želite da vidite kako izgleda automatski obračun salda, praznika i prenetih dana na primeru vaše firme, zakažite besplatnu demo prezentaciju na stranici Alter Logic HR. Na prezentaciji možete postaviti pitanja o pravilima koja važe baš u vašoj firmi.
Česta pitanja
Koliko dana godišnjeg odmora po zakonu je minimum u Srbiji?
Zakon o radu propisuje najmanje 20 radnih dana godišnjeg odmora u kalendarskoj godini. Opštim aktom ili ugovorom o radu taj broj se može povećati, ali ne i smanjiti.
Da li se subota i nedelja računaju u godišnji odmor?
Ne. Dužina godišnjeg odmora računa se u radnim danima, a radna nedelja se računa kao pet radnih dana, pa se vikendi ne oduzimaju iz salda.
Da li se državni praznik računa u godišnji odmor?
Ne. Državni praznici koji su neradni dani, kao ni bolovanje i plaćeno odsustvo, ne uračunavaju se u dane godišnjeg odmora.
Koliko dana odmora ima zaposleni koji je počeo da radi u toku godine?
Ako nije stekao pravo na pun odmor, ima pravo na srazmerni deo: jednu dvanaestinu punog godišnjeg odmora za svaki mesec rada u toj kalendarskoj godini.
Ko određuje koliko dana iznad minimuma dobija zaposleni?
Poslodavac, kroz pravilnik o radu, kolektivni ugovor ili ugovor o radu, na osnovu kriterijuma kao što su doprinos na radu, uslovi rada, radno iskustvo i stručna sprema.